Chow Mo Wan: I have a secret to tell you.

17.12.2005., subota

cimer i ja...

evo moj cimer je otisao, papak!!!!!! kaj ja tu mogu? drag je. ok lik. ima svoje prednosti, ima svoje mane. ma......

sve je počelo kada su se vrata njegove sobe pocela otključavati. ja, kao i zadnjih par tjedana, nisam mogao spavati. prije toga sam bio na poslu. bio je to naporan dan. jucer sam radio sam i danas vise nisam mogao. iskreno. jos sam rano i zavrsio. sta da vam vise pricam? nije da se zalim. samo to vrijeme, tako dragocjeno ( kak se ovo piše????????? ). kada pocnete raditi i studirati svo vrijeme vam postane dragocjeno. evo, na primjer: nikako da se nadem sa prijateljicom. jako smo dobri prijatelji. ja sam u zadnje vrijeme svog zivota bio malo odsutan. kako da se bolje izrazim? nismo se bas viđali. ja fakat nju zelim vidjeti. uistinu, ne mogu. nikako da nadjem termin. doduse, imali smo dogovor prije nekoliko dana, ali me moj problem zaustavio u tome.

sve je to povezano sa veceras. veceras je kao i sa svakim drugim danom u zadnjih nekoliko tjedana. ja ne mogu spavati, nikako. pokusavam. nikako. sklopim oci, nikako. citam knjigu, nikako. ucim, nikako. slusam muziku, nikako. ugasim sve i idem spavat, nikako.
ja ne znam. mislim da je to postao problem. problem, koji bi mi mogao prouzrociti ozbiljne probleme u akademskom zivotu. ali, sto je najgore od svega, nekim nebitnim djelovima mog akademskog zivota. recimo, ja studiram jezike. francuski i svedski. koncept je takav da ja moram slusati engleski kao jezik struke. ja radim u turizmu. znam engleski, pa gotovo jebenizza ( i ne kazem da je dovoljno, ali mi svi znamo sta znaci slusati engleski na faksu) ali, kaj ja sad tu mogu? pravila su pravila.kako bi izbjegao koliziju sa drugim predmetima sa svojih maticnih studija ispalo je da moram slusati u 8 ujutro srijedom. ako ste ok student i marite, moze proci. ali, ako ste kao i ja...ma serem, jako marim, jako, jako, jako...ucim francuski, koji mi se jako poboljsao zadnjih nekoliko mjeseci. dosuse, svedski malo zapostavljam, ali cu stici, sigurno. jednostavno: ako ste budni do 5 ujutro i ne mozete spavati, nema sanse da se dignete u 7!! ali nema...

uglavnom, puno tema ha? odjednom. a znam da pisem samo tebi. znam da te jako volim. znam da mislis da sam klisej. znam da ponekad nisi na najbolje samnom. ja te volim, ali jako. jako si mi bitna. jako. znam, ti radis. znam, da se nikako ne mozemo uhvatiti. znam...da se ne vidjamo. stara kaze: "daleko od ociju, daleko od srca."
i znam, sada zvucim pateticno. ali se samo nadam da stare poslovice ne pale. oni nisu imali blog :)) oni su uhvatili trenutak. taj trenutak nije imao niti malo konstante. tako da....ne pali!
prije nekog vremena si me pitala zasto ne napisem naki blog o tebi. nisam pisao jer nisam znao. ¨

nesto sto gajim za tebe je nesto sto se ne moze napisati. iskreno. ne znam sta napisati. i nadam se da u tebi nije nestala žar naseg friendshipa. da u tebi nije nestala zelja da se pitas di sam ja sada. iskreno, ja mislim. sta ja znam!?! mislim, iako je, nadam se da je samo prolazno, te izazvano nekim egzistancijalim shemama ( pozitivnim, negativnim ) ili nekim ljubavima ili radostima ( to se prašta bezrezevno, jel tak?? ;) ). postoje stvari koje ja ne volim na tebi, ali nikako ova koja slijedi ;))))). kada sam gledao jedan film pricalo se o jednom liku. ti si ko taj lik. i ja to mislim... godinama. mozda sam ti vec rekao. a mozda i ne. sada...nije bitno. kada pruzis nekome paznju, taj netko, kao da je ispunjen. kao da sunce sja za njega. ti si sunce. kada si das nadimak pumpkin ( kifl ili bilo sta takvo) to stoji, ima nesto carobno u tebi. ja ne znam. da si mi prijateljica, cini me jako ponosnim. ne znam zasto, ali tako je. sta ja znam. puno puta sam napisao sta ja znam. ali, znam ja jako dobro. ne zelim biti losh. ja jednostavno zelim biti iskren. briga me sta drugi misle i briga me kako funkcionira ovaj svijet. i briga me koja je losha , a koja dobra brija. ma boli me kurac za brije.
eto, to ja mislim. takoder mislim da sam sretnik sto te imam. i briga me sto ti mislis das sam klisej. dok god sam na cisto sa time sto ja jesam i kakav sam.....i dok god si ti tu, sa mnom, bas takvim...ja sam ok. ma nemam pojima sta da ti kazem. sjedim za kompom, sasvim solo. pijem pelin. ma zapravo.....ja sam tu i ako me trebas mozes me naci. nije bed. ja kuzim da ljudi nemaju vremena. polazim od sebe. ja nemam vremena. tako se poklopilo. kada god me zelis ja sam tu.
i to je sve!!!! imam neki filing da mi prolazi vrijeme, da ne znas sta mi se događa. i ne znam zasto, kada sam svakodnevni ja, neko smetnem sa uma i tebe i sve ( biti ce i posao i faks i nepoklopivost vremena i prostora).

sada mi je jasno zasto su neki otisli u picku svoje materine da bi kuzili istinu. da bi otkrili pravu istinu bitka, neki od najvecih filozofa, su napustili sve i otisli. zbuksali su negdje i razmisljali. ja sada nemam pojma. sta mi je ciniti. jer ako odes, odrices se svega. ja to necu.

uglavnom, ispada da sam sada sasvim sam. u pozadini pići techno. cekam jos uvijek cimera koji je otisao. moram priznati da mi je malo zao da je izmedu "moram otici do jednog frenda po travu" u 5 ujutro" ( a laze, ali to u ovim kontekstu fakat nije bitno (gays stuff)) i mene, izabrao frenda " do kojeg mora otici po travu." ali nije greda. jednostavno, kvalitete i mane. prihvacas, nema druge.
dva su riješenja: prihvačaš ili odbijaš. ako prihvatiš, kao ja, pomiriš se sa time da postoji " frend do kojega moram otići po travu u 5 ujutro."

i tako ja sjedim solo u stanu, slušam mjuzu, pijem.
cekam da se vrati od "frenda do kojega je otisao po travu" da bi mogli otici do sokola na after party. speed, koji sam uzeo prije nekoliko sati, me poceo spustati. idem na chat ( na chatu su sve debil do debila, pa tako i ja skupa sa njima. mislim, u trenutku pisanja ove recenice nisam jos tamo.) dobra stvar je da imam jos samo 15ak minuta do odlaska na party, nadam se, hm hm. sve ovisi o "frendu do kojega je morao otici po travu" ( u 5 ujutro!!!!!!!!...c'mon... ovisi o tome je li taj "frend" izdrzljiv ili ne, ako je, koliko je izdrzljiv? da li je aktivan ili pasivan? di zivi??? to je jako bitno. jer, ako idete tramvajem, tresnjevka i centar nisu isto. najsmjesnije od svega je to da mi se cimer upravo vratio doma. naravno, taj frend nije nista uspio nabavit. a on se fakat se trudio. da skratim: on se otiso sa nekime pojebat na brzaka, barem ja tko mislim ( tako mi sugerira moje gay iskustvo, mozda sam u krivu! )). također, ne uzimas mu za zlo, jer stvari su takve. jebi ga! kada si na drogama moras imati drustvo, pa makar i cyber. ako nista drugo, mi pederi smo na to navikli. sutra radim, sve po starom. nevjerojatno je kako sve to radi. ljubav, prijateljstvo....

kada sam pisao ovaj post šorale su me nevjerojatne emocije. ekstremi. od toga da samo micem glavu u ritmu vec navedene mjuze, do toga da sam u jednom trenutku i plakao ( u trenutku kada sam pisao o tebi).

neam pojma.........



07.12.2005., srijeda

Je ręvais d'un AUTRE MONDE oů la terre serait ronde

zakaj mi neće....

......otvoriti moj blog. mogu pisati, ne mogu ga pogledati?????????????
kaj da radim?????????????

05.12.2005., ponedjeljak

vikend, drkanje i cakula

prijateljica me pita zasto ne pisem. ne pisem jer nemam o cemu. dani su mi jednolicni, bezveze. sve se svodi na isto: pokusavas sto vise zaraditi u vremenu koji ti ostaje na kraju dana. ljudi koji su oko vecinom sute. ne pricamo. oni sa kojima pricam ili su se odselili u italiju ili rade pa se nikada ne vidimo.
ovaj vikend sam otisao van. dosao sam doma sa posla, mrtav umoran. imao sam dogovor sa h i njegovom curom. iskreno, nije mi se dalo nikako. dolaziom doma, saljem njemu sms da ipak ne idem van, tusiram se. oblacim pidamu i lijezem u krevet. moja insomnia se nastavlja. malo lezim, drzim oci zatvorene, pa slusam mjuzu, pa citam, pa pokusavam ucit. sve samo da bih zaspao, ali ne ide.

dizem se oko 01 h i odlucim ici van. javljam se h i pitam ga gdje su. ugovaramo sastanak na trgu za 20 min. ubrzo nakon kaj sam stigao dosao je i h sa curom, i njenom frendicom. stojimo tako mi i pitamo se di ici. di mladi ljudi idu van u ovom jebeno losem gradu? stojimo tako neko vrijeme...i pada odluka: idemo u pekaru u radicevoj. to je jedino mjesto u gradu za koje mozete biti sigurni da vas nikada nece razocarati. kupujemo hranu, zderemo. presutno se spremamo za ici doma. ja doma ne idem. nagovaram h da odemo popiti cugu u admiral. admiral je automat klub koji radi stalno. ekipa koja se tamo sluplja, ako je uopce i ima, je sumnjivog izgleda ali nije opasna. sve su to neki klosari ili jednostavno ko mi, tj.ja, ljudi koji samo zele popit cugu.
ulazi murija i proglasava raciju. jebem ti mater. stojimo nas dvojica za sankom i sudjelujemo u raciji. do sada ovo je najdetaljniji pregled koji sam imao od jednog policajca. policajac koji nas je pregledavao je svojevremeno samnom studirao. tada mi je bio napet, i jos uvijek je. micica provlaci ruke di god je to moguce. mislim si ja: stari moj, nemoj me palit...

h hoce ici doma, ja necu. idem u skuc. tamo sam bio na popisu, barem sam trebao. kada sam dosao pred skuc program je vec bio gotov, hvala bogu. mislim, iskreno, i nisu mi bas ti bendovi nesh'.
izvlacim frendicu van i idemo nesto jesti u fast food. fast food, i sve sto se nalazi u radijusu od kilometar oko skuca je puno seljacina. tada sam shvatio da znam zasto ne idem van vise, ljudi su seljacine. tu frendicu nisam vidio sto godina. pjesacili smo dosta, do cibone. pricali o svemu i svacemu. o mom zivotu i o njenom zivotu. o tome kako biti samostalan, o mojim cimerima, o njenim prijateljima, o mojim roditeljima, uglavnom, bilo je ko prije. i realy liked it!

sto se tice ljubavnog zivota...0 bodova. lik o kojem sam pisao u prethodnim postevima se pokazao malo bezveze, tak je sav nekako nikakav. tako da me to proslo. u planu nikoga nemam.
svaki dan se cujem i preko kamere vidim sa anthonyem. on zivi u parizu, govori mi kako je depresivan, ja ga nagovaram da dode u zagreb, kod mene. on se sve nesto smislja. iako, to bi bilo zakon.

vec danima drkam. i to po 3 puta dnevno. kada idem spavat, kada se probudim, kada se tusiram.



10.11.2005., četvrtak

ma ja opet....

jos malo o dramiiiiiiiiii......nocas sam spavao, slabo. budio sam se svakih par sati. svaki put kada bih se probudio pomislio bih na tog lika. pa jebem mu mater, sta sam ja postao lllluuluuuudddddd?
odjebao sam jutarnja predavanja, ostao lezati u krevetu, mislio na tog lika.
bilo bi zakon kada bi se ovaj vikend sreli, slucajno, vani. kada bi nase dvije frendice isle zajedno van. kada bi nas pozvale. svaka pozove po jednog i to je to.
ma neam pojma. mislim da bi trebaio prestati.
nadam se samo da ovaj blog nece biti jedan od onih tipa mr.right i ta sranja. sve mi se cini da sam na dobrom putu.....

katastrofa!!!!!!!!!!!!!

bilo bi najbolje kada bi on i ja vec jednom nesto poceli, pa da pocenem opet piati o svojim cimerima, poslu, faksu, problemima.....zajebanciji itsl.

shit, idem....gledat tenis.

spavat, he he, salim se

09.11.2005., srijeda

k. meets e.

u subotu sam mrtav pijan brijao sa nekom curom, pored mene je stajao lik kojeg bih htio upoznati. u ksetu je vristala dobra mjuza. ima jebenizza ime, prijatelj je moje prijateljice. pitao je i on za mene. bed mi je reci frendici da nam "sredi" spoj. neam pojma zakaj. nadam se samo da nece proci sto godina do naseg slijedeceg slucajnog susreta.
tamo su bili svi moji prijatelji. oni koje vidim stalno i oni koje ne vidim cesto. pleasli smo, bilo je zakon. i on je cagao, kao lluuuuuuuddddd ;))))

upoznala nas je njegova frendica. ja sam cak i nesto poceo pricat, frajer me odjebao...naravno, bio sam pijan i upravo drapam neku curku.

cak su i djs bili nasi frendachy.
jucer sam bio u kinu.

htio bih sa njim u kino :dramaaaaaaaaaaaaaaaaaa:
pa cak znam i na koji film he he he :))))))))))) salim se. nema sanse da taj film idem sa nekim deckiceg gledati.

kaj ja znam....mislim da se vise necemo vidjeti, barem ne tako ubrzo. on ce vjerojatno upoznat nekog drugog, ja ziher necu (nisam te srece)
ma to je moja frendica kriva. ona mi je bacila "bubu" u uho. i sada mislim na njega po citav dan, vec 2 dana. katastrofa!!!!!!!!!! a cak ga niti ne znam. jednom smo se samo upoznali, i to tada..... ima galsko ime! juppppyyyyyy.
pa on je napola francuz, he he....
on je young fighter, pa tko zna galski.......a ja sam annointed, pa tko zna engleski........


05.11.2005., subota

Dr. Lilian Thurman: What else makes you feel regret, Donnie?

ne znam. otvorio sam novi blog i ne znam sta da napisem. nemam inspiraciju, teksta, rijeci, a tako bih popunio prostor. kakve drame i dramaticari, paranoicari oko mene, nije da nemam sta napisati. trazim novi stan, novog cimera. samo da je ok lokacija i ne skupo. moja najbolja prijateljica ide na stan sa mojom cimericom. ja odlazim sam, negdje. u novi pricu. iako, nije mi zao, ni malo, nice to have them both sometimes ;))))))))))))

sta ja znam, biti ce valjda sve ok. samo se moram malo skoncentrirati. ovaj post takoder mozete shvatiti kao neki mali oglas, ako ikada stigne do vas. znaci: od 1.12, ok lokacija, do 800 kna. ja sam student, homoseksulac ( da ne bi bilo nekih iznenađenja, jer, get real. ljudi u sebi imaju podsvjesnu socijalno stecenu homofobiju, pa cak i neki pederi koje znam ), solo sam, nisam divlji, a ako i jesam nije da cete skuzit. dobar sam drug, imam ok smisao za humor, darezljiv sam, volim gledat filmove, ici van, ne slusam narodnjake, tolerantan sam. sta vise reci???!!!

prijateljica mi se seli u italiju, uskoro, za koji dan. unatrag 8 mjeseci joj skoro nista vremena nisam posvetio. osim sto sam dosta radio preko ljeta, skuzio sam da sam zadnjih 8 mjeseci bacio tamo negdje, di me nitko ne zna, di ne pricaju jezikom moga djetinjstva, di ne poznajes tetu na kasi u dioni, di nema kvartnog birca, di je sve novo, urbano, kruto, povrsno, bezosjecajno, kaoticno, bez reda. i to je super, i like it, my kind of route, ali ne smijes odjebat frendove. ali nema problema, nije nista strasno, we are still best friends :)))))))))). samo, meni je zao jer ih volim. puno, super su mi. sa dosta ljudi sam u zadnje vrijeme zivio, isao van itsl. ali za njih nemam neki feeling, kaj ja znam......

doduse, dalo bi se raspraviti i o tome kaosu. kaosa nema, uvijek je red. tako ja brijem. pitanje je granice. ljudi su se poceli baviti brojevima da bi uhvatili dio reda. njima je tada to bio kaos. čovjeku je kaos sve sto mi je nemjerljivo. ljubav mu je kaos. ljubav, recimo, pruza osjecaj ugode, pa ih taj kaos ne opterecuje. kada su nervozni i ljuti onda briju da je to kaos. uglavnom, postoje principi po kojima stvari funkcioniraju, bez obzira na nas, sa nama ili bez nas. mi ubijamo taj princip tako sto ga pokusavamo uhvatit, preformulirat, pojednostaviti, izmjeriti. mjerimo jer volimo kontrolu.

zakljucak: mi smo svi ili fasisti ili komunisti ili konzumenti ili veliki korporacijski giganti.

moja cimerica: je cura koja ne voli kaos, voli red, voli sve izmjeriti, nema osjecaj za drustvo, ona je fasist ili komunist ili konzument ili korporacijski gigant ili sve skupa, a najmanje jedno od toga. ili zena zeljna paznje, poprilicno konzervativna, "vizualni tip", istovremano zeli biti ok. cudno!
pomalo je paranoicna, popizdi, ne kuzi ponekad salu, a ponekad da.

moj cimer: on mi je cak puno dalji od nje. i to mi je ok. ja sam u startu neki ok frendly odnos postavio, ali bez neki osjecaja. neki dan je popizdio, zakljucao svoju sobu, a u sobi i sve svoje.
tako da....nemamo vise kuhalo za kavu, kos za ves, strik za ves i takva sranja....ma lik je los za popizdit. kuzim ja da se njemu nesto dogodili i da je popizdio i da je vjerojatno imao u svojoj glavi cvrsti razlog za to sve, ali daj jebem ti mater, much to much. ja sa njim vise ne zelim zivjeti!

ne kazem ja da sam ja super, cool i ta sranja. i ponekad pretjeram, ali kaj ja znam. mislim, da sam ipak malo bolji od njih dvoje. a mozda i nisam. u svojoj glavi, u njihovoj glavi, u glavi svoje najbolje prijateljice. nisam vise ziher niti da li da dodajem ovo najbolje....ali svakako jako jako jako dobre and i love her a lot :), ma najbolje ziheeeer ;)))))))))))


Donnie: That I did it again...




<< Arhiva >>